U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije održana je u subotu 13. travnja 2019. godine u nadbiskupijskom marijanskom svetištu Majke Božje Lurdske u Vepricu godišnja duhovna obnova za vjeroučitelje laike Splitsko-makarske nadbiskupije. Na duhovnoj obnovi se okupilo preko stotinu vjeroučitelja iz različitih krajeva Nadbiskupije što je susretu dalo poseban pečat. Animator duhovne obnove bio je dr. sc. don Boris Vidović, profesor psihologije na KBF-u u Splitu. Don Boris je kroz duhovni nagovor, pokorničko bogoslužje i svetu misu uveo vjeroučitelje u Veliki tjedan i potaknuo ih da svoj vjeroučiteljski poziv žive vjerujući u put Kristova križa, bez obzira na poteškoće koje nasljedovanje križa donosi u suvremenom svijetu.
U duhovnom nagovoru, pod naslovom „Izazov vjerovanja“, don Boris je istaknuo da se svi susrećemo s pitanjima vjerovanja i smisla svega onoga što činimo u svakodnevnom životu. Posebno je naglasio kako se od vjeroučitelja u odnosima na svim razinama (odnos prema obitelji, kolegama na poslu, djeci, partikularnoj Crkvi) očekuje svjedočenje Kristova evanđelja. S obzirom na promjene svijeta u kojem živimo i stalnu nestabilnost koju taj svijet nudi, upitao je: „Može li vjeroučitelj u mreži svih navedenih odnosa i promjena biti svjedok Kristova evanđelja?“ Naš odnos prema Bogu ovisi o kvaliteti odnosa koje živimo u svakodnevnom životu. Svjedoci smo kako teške situacije u našim životnim odnosima dovode do osjećaja bespomoćnosti pred Bogom. Isus je ekstremna potvrda navedenoga, jer i on sam na Veliki petak postavlja pitanje: „Bože moj, zašto si me ostavio?“ On ne postavlja pitanje Bogu zbog nevjere u Njega, nego zbog osjećaja napuštenosti i odbačenosti izazvanog od ljudi. S druge stane, za kvalitetan odnos prema ljudima važan je odnos s Bogom – istaknuo je animator duhovne obnove.
U nastavku izlaganja don Boris je stavio naglasak na odnos naše vjere prema suvremenom svijetu. Vjera ima uzrok, ona nam je uvijek posredovana i kao takva treba uključivati ljude oko nas. U suvremenom svijetu brzih promjena od čovjeka se očekuje trenutačno iskustvo kao znak njegove autentičnosti. Zbog toga vjeru ne možemo poistovjetiti samo sa znanjem. Zaključujući duhovni nagovor, animator je vjeroučiteljima pokušao odgovoriti na pitanje: „Što Bog očekuje od nas?“ Koristeći tehnike suvremenog svijeta, našim vjeroučenicima i svim ljudima koje susrećemo nećemo donijeti ništa novo. Ako izaberemo odnos s Isusom i pokušamo ga živjeti u svim našim odnosima, puno puta nećemo vidjeti rezultate našega napora, nego suprotno, bit ćemo ismijani i „naivni“ u očima naših suvremenika. Upravo u tim trenucima „poraza“ dolazimo do razumijevanja misterija vjere i naših života. Isus nas na Veliki petak poziva da prihvatimo „ludost poraza na križu“ kako bismo ljubav evanđelja mogli naviještati ljudima oko nas.
Kroz kratko pokorničko bogoslužje, meditirajući nad tekstom Matejeva evanđelja (Mt 25, 31-46), animator duhovne obnove je potaknuo vjeroučitelje na poniznost prema bližnjima koju je moguće ostvariti samo ako svakom čovjeku pristupamo kao otajstvu Božjemu. Vjeroučitelji su potom pristupili sakramentu pomirenja, a nakon toga, pomireni s Bogom i s ljudima, euharistijskom slavlju. Tumačeći tekst dnevnog evanđelja (Iv 11, 45-56) don Boris je istaknuo kako je Isusa svatko od njegovih suvremenika doživljavao na svoj način. Farizeji i pismoznanci u novosti Isusove poruke vide opasnost za svoj društveni položaj. Nažalost, i suvremenom čovjeku prijeti opasnost da zbog svojih „sitnih“ interesa ne dopusti Bogu ulazak u život. Homiliju je zaključio riječima: „Dopustimo Isusu da uskrsne u nama, kroz smrt naših privatnih interesa, jer jedino na taj način možemo dopustiti svojim bližnjima da rastu, bez osjećaja vlastite ugroženosti.“
Na kraju euharistijskog slavlja u ime svih vjeroučitelja predstojnik Katehetskog ureda don Josip Periš zahvalio je voditelju duhovne obnove i pozvao vjeroučitelje na ustrajnost u njegovanju vlastite vjere prema Bogu i na ljubav prema svakom čovjeku.
U poslijepodnevnom dijelu programa, u ugodnom i opuštenom ozračju vjeroučitelji su zajedno blagovali, a potom su, nakon kraće pauze, krenuli na pobožnost križnog puta koju je predvodio predstojnik Periš. Tekstove križnog puta po postajama pripremili su i čitali sami vjeroučitelji. Osnaženi porukom Kristove ljubavi uronili su u otajstva Muke prinoseći sebe, svoju Domovinu, svoje učenike i sve patnike – Kristu Patniku. (S.B.)