Mjesec: ožujak 2020.

U organizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije i splitske podružnice Agencije za odgoj za obrazovanje, u subotu, 7. ožujka 2020. održan je drugi ovogodišnji nadbiskupijski stručni skup za vjeroučitelje u osnovnim i srednjim školama. U dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu okupilo se oko 250 vjeroučitelja iz Splitsko-makarske nadbiskupije i Hvarske biskupije kako bi kroz tematsko predavanje i dva koreferata sudjelovali u stručnom usavršavanju na temu: Isusove prispodobe kao model poučavanja.

Nakon zajedničke molitve koje su predvodile Vesna Barać i Ana Katić, vjeroučiteljice u Osnovnoj školi Petra Berislavića u Trogiru, u rad stručnog skupa sudionike je uveo don Josip Periš, predstojnik Katehetskog ureda. Podsjećajući kako su Isusove prispodobe čest sadržaj školskog vjeronauka, predstojnik je naglasio kako iste od nas zahtijevaju osobnu odluku i opredjeljenje na razumskoj, voljnoj i afektivnoj razini, a njihova aktualnost reflektira vjerničko iskustvo te vjeroučiteljima mogu biti dobar model poučavanja, a učenicima put k vjeri.

Riječima pozdrava i podrške vjeroučiteljima obratio se i splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić, posebno istaknuvši potrebu pronalaska novog načina razumijevanja biblijskog govora u kontekstu suvremene kulture. Ta se nova hermeneutika, prema nadbiskupovim riječima, ipak ne smije udaljiti od izvornih Kristovih misli te učenike mora uvijek iznova vezivati uz neprolazne evanđeoske vrijednosti i navještaj vjere.

Nakon toga uslijedilo je prvo predavanje na temu Parabole – argumentativno-dijaloški fiktivni govor. Izazov za vjeru, a ne za njezino tumačenje, koje je održao prof. dr. sc. Marinko Vidović, predstojnik Katedre Sv. Pisma Novoga zavjeta na KBF-u u Splitu. Naznačivši sadržajno sve novozavjetne parabole u sinoptičkim evanđeljima i razlučivši ih od Ivanove uporabe alegorijskoga govora, predavač je ukazao na bit parabolskoga govora kojim se pred slušatelja iznosi otajstvo i dinamika nastupa Kraljevstva Božjega, čija logika odudara od uobičajene ljudske logike. Takav govor, prema njegovim riječima, nije tumačiteljski, već argumentativno-dijaloški i fiktivni, sa svrhom izazova i poticaja za vjeru slušatelja. U tumačenju pojma parabola prof. Vidović ustrajava na njegovoj neprevodivosti i nužnosti uporabe kroatizirane grčke riječi parabola. Kako je sam naglasio, prijevodom prispodoba ili usporedba ne pogađa se ni struktura ni sadržaj parabolskoga govora, a sama se u svojoj složenosti razlikuje od usporedbe, alegorije, metafore, bajke ili basne.

Etimološki gledajući riječ parabola upućuje na prebacivanje s jedne na drugu stvarnost te se u tom smislu pokazuje kao pripovijedanje angažiranog tipa. Iako u sebi fiktivno, to je pripovijedanje vezano za posve konkretnu povijesnu situaciju, a u dinamici udaljavanja i vraćanja k realnom pripovjedač donosi sa sobom prosudbu slušatelja. S obzirom da u parabolskom pripovijedanju sugovornik nije izravno sučeljen sa stvarnošću u koju je uvučen, nikada ne smijemo govoriti o razumijevanju parabole, već samo o njezinu učinku, tj. o onomu što ona izaziva u stavovima, prosudbama i vrednovanjima slušatelja. Zbog dijaloško-argumentativne naravi parabola, one su u evanđeljima uvijek uključene u argumentativno-polemičke, a ne u poučne i didaktičke kontekste. Prema mišljenju prof. Vidovića, parabola može imati psihoterapeutsku ulogu, te može biti socio-politički poticaj. Ona upućuje na Boga i njegovo djelovanje u realnom povijesnom prostoru i vremenu izloženom svim mogućim povijesnim protivljenjima i opovrgavanjima pred kojima treba zauzeti stav. U tom smislu drugačiji učinak parabole u promijenjenom crkvenom kontekstu dovodi do kristologizacije, eshatologizacije i ekleziologizacije parabolskoga govora. Parabola u Crkvi postaje izazov i poticaj na opredjeljenje za vjeru u Krista, u eshatološku završnicu njegova djela i poruke te za strukturiranje i življenje unutarcrkvenih odnosa i odnosa prema svekolikoj zbilji. U svjetlu rečenoga, predavač je na samom kraju kreirao parabolu uklopljenu u suvremene okolnosti. Time je zapravo poručio kako parabolist mora biti izvrstan pripovjedač s jasnim stavovima te strategijom predviđanja reakcije slušatelja i njihovog usmjeravanja prema reakciji koju želi proizvesti, a do koje nikada ne bi došli izravnim putem.

Nakon tematske rasprave te obavijesti iz Katehetskog ureda i Agencije za odgoj i obrazovanje uslijedila je stanka te drugo predavanje u obliku koreferata, koje je na temu Parabole o Kraljevstvu Božjemu održala dr. sc. Miljenka Grgić, poslijedoktorantica na Katedri Svetog Pisma Staroga zavjeta na KBF-u u Splitu. Cilj njezinog predavanja bio je pokazati na koji način Isus koristi parabole o Kraljevstvu Božjemu i kako danas iznositi te parabole na Isusov način. Prema njezinim riječima, iako se gotovo polovica svih parabola u evanđeljima odnosi na govor o Kraljevstvu Božjemu te su one, prema izvješćima evanđelista, u središtu Isusova navještaja, taj je tip parabola već duže vrijeme zanemaren u teološko-katehetskom tumačenju vjere. Razlog za tu situaciju dr. Grgić vidi u usmjerenju kateheze na konkretne životne situacije i mišljenju da je tema Kraljevstva Božjega teološka tema koja nije aktualna u svakodnevnim kontekstima. Takvom shvaćanju doprinose i neka tumačenja parabola o Kraljevstvu, te je dr. Grgić smatrala svrsishodnim ukazati na naglaske koje Isus stavlja u tim parabolama. Isus je govorio o Kraljevstvu u parabolama, jer je narod sebe doveo u stanje sljepoće i gluhoće (Mt 13,13; usp. Iz 6,9-10); zadojen svojim idejama, nije mogao čuti i prihvatiti Isusove ideje. Zato Isus svoje ideje o Kraljevstvu iznosi u parabolama, usporedbama koje analognim stvarnostima ilustriraju i potkrepljuju njegove ideje.

Naspram očekivanjima budućeg Kraljevstva, Isusove parabole ističu da je Kraljevstvo sadašnja stvarnost; većina parabola opisuje Kraljevstvo na zemlji, a opisi budućeg suda služe kao prizma i daju smjernice za sadašnjost. Nadalje, naspram očekivanjima brzog i snažnog nastupa Kraljevstva, parabole o Gorušičinom zrnu i Kvascu upućuju na kvalitativnu nadmoć Kraljevstva, snagu koja djeluje polako, ali joj je zagarantiran uspjeh. Naspram očekivanjima Kraljevstva s jasnim granicama, parabole o Kukolju i Mreži ukazuju na neomeđenost Kraljevstva; na zemlji ne postoji domena Kraljevstva i ljudi su pozvani na skromnost, priznanje da ne mogu crtati granice Kraljevstva. Naspram očekivanjima impresivne pojavnosti Kraljevstva, parabole o Blagu na njivi i Biseru upućuju na skrivenost Kraljevstva i sugeriraju da je skriveno blago nekad vrijednije od svih blaga koja se vide. Predavačica je primijetila da su četiri Isusove „čudne“ ideje o Kraljevstvu aktualne i danas, te ih treba istaknuti kod izlaganja parabola o Kraljevstvu. Svoje izlaganje završila je parabolom o Domaćinu i riznici koja opisuje autentičnog pismoznanca Kraljevstva. Pismoznanac Kraljevstva ne drži se svojih ideja i ne iznosi svoja tumačenja parabola o Kraljevstvu, nego stavlja Isusove naglaske i pušta samim parabolama da govore.

Na izlaganje prof. Grgić o parabolama o Kraljevstvu Božjemu nadovezao se ponovno prof. dr. sc. Marinko Vidović u trećem predavanju, tj. koreferatu pod nazivom Parabole izgubljenosti i milosrđa. Vidović se ovdje usmjerio na tri prispodobe iz Lukina evanđelja, izrečene u različitim situacijama, ali u jednoj tematskoj cjelini, tzv. spasiteljskih parabola. Pri tome je naglasio literarni kontekst kroz opis odnosa farizeja i pismoznanaca, s jedne strane, te grešnika i carinika prema Isusu i njegovom pripovijedanju, s druge strane. U prvoj paraboli o pastiru i izgubljenoj ovci Vidović naglašava obrnutu logiku ulaganja velike svote za malu dobit, gdje se pokazuje bezgranična Božja ljubav prema svakoj izgubljenoj i nađenoj duši. U paraboli o ženi koja traži izgubljeni novčić Isus pokazuje primjer ustrajne potrage i nemirenja sa stanjem izgubljenosti, dok je najzorniji primjer odnosa Boga i vjernika u paraboli o milosrdnom ocu i izgubljenom sinu. Ona, prema Vidovićevom mišljenju, na pravi način pokazuje bezuvjetnu očinsku ljubav i spremnost na praštanje te opisuje kompletan proces bijega i povratka mlađeg sina koji bježeći od oca zapravo bježi od samog sebe, a po povratku u očinsku kuću vraća se samom sebi.

I po završetku ova dva predavanja uslijedila je zanimljiva i dinamična tematska rasprava, a stručni skup je završio kraćim sastankom predstojnika Katehetskog ureda s vjeroučiteljima koji rade na kraćim ili dužim zamjenama i koji još nemaju kanonski mandat na neodređeno vrijeme. (P.K.)

Nadbiskupijska vjeronaučna olimpijada za učenike osnovnih škola i natjecanje iz vjeronauka za učenike srednjih škola održani su 2. ožujka 2020. godine u Osnovnoj školi Ivana Lovrića u Sinju. Tema ovogodišnjeg natjecanja bila je „Sveti Vinko Paulski – apostol milosrdne ljubavi. Vinkovska karizma u Hrvatskoj“. Nakon dvije prethodne razine, školskog i međuškolskog natjecanja, na nadbiskupijskoj razini sudjelovalo je 20 osnovnoškolskih i 10 srednjoškolskih ekipa s područja Splitsko-makarske nadbiskupije. Budući da se radi o istoj Splitsko-dalmatinskoj županiji, na natjecanju je sudjelovalo i pet osnovnoškolskih i jedna srednjoškolska ekipa iz Hvarske biskupije.

Na početku natjecanja škola domaćin upriličila je prigodni kulturno-umjetnički program koji je započeo pjevanjem državne himne u izvedbi školskog zbora pod ravnanjem prof. Marije Župić, a potom su učenici predvodili prigodnu molitvu. U svečanom programu nastupili su također KUD Brnaze, KUD Sinj te Klapa Sinj, a prigodni igrokaz prema narodnoj priči „Čovik i žena“ izveli su učenici nižih razreda škole domaćina.

Natjecateljima, njihovim mentorima i svim gostima riječ dobrodošlice uputio je ravnatelj Osnovne škole Ivana Lovrića prof. Vranko Perković, izrazivši čast i zadovoljstvo što se vjeronaučna olimpijada održava u njegovoj školi. Zahvalio je svima koji su sudjelovali u organizaciji ovog događaja, značajnim ne samo za školu nego i za grad Sinj.

Pozdravljajući sve nazočne, gvardijan Svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Ante Čovo  izrazio je zadovoljstvo što se vjeronaučna olimpijada održava u „viteškom gradu Sinju”, pozivajući učenike da se stave pod zaštitu Gospe Pobjednice. Čestitao je svima koji su se plasirali na nadbiskupijsko natjecanje te izrazio nadu da će ih znanje o sv. Vinku i Družbi sestara milosrdnica potaknuti na djela milosrđa prema bližnjemu kako bi u ovom svijetu ostvarili Božju ljubav. Riječi dobrodošlice u ime grada Sinja uputila je gradonačelnica Kristina Križanac, naglasivši kako na temeljima tradicije i vjere koju mentori prenose učenicima trebamo graditi budućnost našeg društva i domovine.

Prigodni govor održao je i predstojnik splitske podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje gosp. Vlade Matas, pohvalivši vrijeme i trud koji su mentori i njihovi učenici uložili da bi došli do ove razine natjecanja. Referirajući se na vrijeme korizme kada se svi ljudi nečega odriču, pozvao je učenike da se nikada ne odreknu svojih snova te da ih svakodnevno ostvaruju u svom životu. U ime Splitsko-dalmatinske županije nazočnima se obratio gosp. Tomislav Đonlić, primijetivši kako su svi natjecatelji nasmiješeni i puni optimizma, izrazivši radost zbog želje učenika za upoznavanjem vlastitog vjerskog i kulturnog identiteta. Vidjevši ih takve, nema straha za budućnost naše domovine.

Andrijana Mirčeta, provincijalka sestara milosrdnica u Splitu, pozdravila je sve nazočne i izrazila zadovoljstvo što je tema ovogodišnje vjeronaučne olimpijade njihov utemeljitelj sv. Vinko Paulski. Kratko je predstavila njegov život i djelovanje sestara milosrdnica u Hrvatskoj, o čemu su učenici puno toga naučili pripremajući se za ovo natjecanje, sa željom da u primjeru sv. Vinka nađu nadahnuće i poticaj za djelotvorno življenje vjere u svom životu.

Predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije don Josip Periš pozdravio je sve nazočne uime splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Barišića koji zbog unaprijed preuzetih obveza nije mogao prisustvovati ovogodišnjoj vjeronaučnoj olimpijadi. Zatim je predstavio sve ekipe, upoznavši natjecatelje s pravilima i tijekom natjecanja.

Natjecanje se sastojalo od tri dijela: pisanog testa, tombole i kviza „Tko želi biti Isusov milijunak?“. Prvom krugu natjecanja, pisanom ispitu znanja, učenici su pristupili pojedinačno, a kao ekipa mogli su osvojiti maksimalno 60 bodova. Po završetku testa oko 150 sudionika okrijepilo se hranom i pićem te su pod vodstvom učitelja škole domaćina posjetili Muzej Sinjske alke i Svetište Gospe Sinjske. Za to vrijeme, članovi Povjerenstava i mentori ispravljali su njihove testove.

Sve ekipe pristupile su drugom ekipnom dijelu natjecanja, popularnoj tomboli, u kojoj su mogle osvojiti deset bodova koji su se pribrajali već osvojenim bodovima s pisanog testa. Tako se dobilo po pet najboljih ekipa iz osnovne i srednje škole. One su pristupile završnom krugu natjecanja, kvizu „Tko želi biti Isusov milijunak?“ u kojem su predstavnici svih pet ekipa istovremeno pisali odgovore na zadana pitanja kojima su mogli osvojiti ukupno deset bodova. Na sve tri razine učenici su pokazali visoku razinu pripremljenosti i usvojenog znanja tako da je natjecanje bilo neizvjesno do samoga kraja. Učenici koji su u pisanom testu pojedinačno osvojili 52 ili više bodova nagrađeni su prigodnim darovima.

U kategoriji osnovnih škola prvo mjesto osvojili su učenici Osnovne škole „Tin Ujević“ iz Krivodola pod vodstvom mentorice Slave Ćelić s osvojenih 74,75 bodova. Drugo i treće mjesto s osvojena 73 boda podijelili su učenici Osnovne škole „Skalice“ iz Splita pod vodstvom mentorice s. Lidije Čotić te učenici Osnovne škole „Zmijavci“ iz Zmijavaca s mentoricom Andrijanom Bagarić.

U kategoriji srednjih škola prvo mjesto osvojili su učenici III. gimnazije iz Splita pod vodstvom mentorice Ane Gelo s osvojenih 73,75 bodova. Drugo mjesto osvojili su učenici Gimnazije dr. Mate Ujevića iz Imotskoga s mentorom Josipom Domazetom (71,50 bodova), a treće mjesto učenici Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“ pod vodstvom mentorice Ikice s. Stele Mijić (70,75 bodova).

Predstojnik Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije don Josip Periš čestitao je pobjednicima i zahvalio vjeroučenicima, njihovim mentorima i članovima Povjerenstva. Posebno je zahvalio školi domaćinu, ravnatelju Vranku Perkoviću i svim djelatnicima škole na izvrsnom programu, odličnoj organizaciji i gostoprimstvu svih sudionika vjeronaučne olimpijade. Svim ekipama podijelio je priznanja o sudjelovanju na natjecanju, a prvih pet ekipa osnovne i srednje škole nagrađeno je vrijednim knjigama. (S.B.)